Jedna manje poznata, ali ne i manje ljekovita gljiva jest Phellinus igniarius. Raste kao parazit na bjelogoričnom drveću - vrbama, javorima, lijeski i voćkama, ali je najčešće nalazimo na žalosnoj vrbi. Hrvatski naziv joj je vrbov plutnjak ili vrbova guba.
Phellinus igniarius
Ova gljiva uzrokuje bijelu trulež, razgrađujući lignin, a ostavljajući u drvu celulozu i hemicelulozu koje su bijele boje. Živi i kao saprofit, što znači da nastavlja rasti i nakon što domaćin (drvo) odumre. Plodišta razvija od proljeća do kasne jeseni, no kako su ona višegodišnja, možemo ih naći tijekom čitave godine. Neke vrbove gube žive čak preko 20 godina! Ova gljiva ima karakteristična plodišta za gube – u obliku konzole bez drške, široko srasle s drvetom. One su široke 10-40 cm, gornja površina im je glatka i jako tvrda, a na njoj su vidljive koncentrične zone rasta. Boja površine je sivo – tamno smeđe - crna, u starosti je ispucala, dok je rub debeo, zaokružen, baršunaste teksture i svijetlije boje. Meso plodišta je tamno smeđe boje, te je vrlo tvrdo i suho.
Vrbov plutnjak je gljiva koja autohtono raste na gotovo čitavoj sjevernoj polutci, ali se koristila jedino u Aziji i Sjevernoj Americi. Američki domoroci su je koristili stoljećima u posve neobične svrhe. Pepeo vrbovog plutnjaka su miješali s duhanom ili drugim biljkama koje su koristili za pušenje. Razlog korištenja upravo ove gljive leži u njezinoj jakoj alkalnosti (lužnatosti). Naime, alkalne tvari u kombinaciji s alkaloidima (poput nikotina, kokaina, kofeina i dr.) pojačavaju njihov učinak na organizam. Popularnost takve mješavine zadržala se i danas kod naroda Yupik, na Aljasci, gdje se mješavina duhana i pepela vrbove gube naziva „Iqmik“. Dan danas preko 50% Yupik Eskima žvače kuglice duhana i gljive.
No, osim u stimulirajuće svrhe, vrbov plutanjak je od davnina korišten i u medicinske svrhe. U Sjevernoj Americi je smatran lijekom za probavne bolesti, dok ga je tradicionalna kineska medicina koristila kao lijek koji ide do meridijana jetre i mjehura. U Koreji je pak bila, i ostala, najpopularnija ljekovita gljiva. Danas se tamo nalaze medicinski centri posvećeni proučavanju ljekovitih svojstava gljiva iz roda Phellinus, a još u prošlosti su je izuzetno cijenili zbog njenih jakih bioloških aktivnosti. Njome su se liječile bolesti urinarnog trakta, probavnog sustava, a koristila se i za zaustavljanje krvarenja u probavnom sustavu. Također se koristila u liječenju raznih infekcija, poput gnojnih rana i sepse.
Kako je moderna znanost u drugoj polovici 20. stoljeća otkrila brojna ljekovita svojstva gljiva, tako su počela i istraživanja farmakoloških djelovanja gljive Phellinus igniarius. Aktivni sastojci ove gljive spadaju u polisaharide, seskvitriterpene, steroide, ciklopeptide, kiseline i dr., a polisaharidi sadržani u ovoj gljivi su mnogo složeniji od ostalih fungalnih polisaharida. Glavni medicinski sastojak gljive je beta-glukan, koji je već spominjan u prethodnim tekstovima. Istraživanja su pokazala da posebne hidroksilne skupine vezane uz njega igraju važnu ulogu u njegovom antitumorskom djelovanju. Vrbov plutnjak djeluje na ljudski imunološki sustav potičući proizvodnju komplementa, interferona, interleukina i dr., a aktivirajući makrofage, T i B limfocite, NK, LAK i TIL stanice može zaustaviti rast i metastaziranje tumora.
Ova gljiva je jedna od najpoznatijih antitumorskih gljiva, a naročito dobro djelovanje je pokazala kod raka jetre, gušterače i debelog crijeva, te urogenitalnog trakta (bubrezi, mjehur, prostata, grlić maternice, jajnici i dr.), ali i melanoma. Štoviše, najbolje rezultate je pokazala upravo kod najtežih oblika raka koji imaju veliku stopu metastaziranja. Vrbov plutnjak je i jaki antioksidans, djeluje protuupalno, imunomodulirajuće i hepatoprotektivno, pa se njegova konzumacija preporuča i preventivno. Također, ima antiparazitičko, antivirusno i antibakterijsko djelovanje, a posebno je zanimljiv njen utjecaj na međustaničnu komunikaciju bakterija. Takvom komunikacijom bakterije kontroliraju formaciju biofilmova, što je karakteristika najotpornijih bakterija, poput borelije. Vrbov plutnjak, ometajući tu komunikaciju, smanjuje virulentnost mnogih bakterija i pomaže u njihovom uništavanju.
Phellinus igniarius
Iako je ova gljiva kod nas još dosta nepoznata, svjetski istraživački centri su prepoznali i dokazali mnoge njene korisne funkcije. Kako su istraživanja započeta tek nedavno, sigurna sam da će se u budućnosti njenim ljekovitim svojstima pribrojati još mnoga!
Jelena Pravica, mag.ing.silv.